Smrt bližnje osobe je veoma bolan događaj nakon kojeg dolazi na red raspravljanje o negovoj imovini. Nekada je ovo jednostavan proces koji se brzo i efikasno završava, a ponekad veoma komplikovan i zahtevan. U oba slučaja, a naročito u drugom, neophodan je ozbiljan i profesionalan pristup koji će na najbolji mogući način okončati raspravljanje zaostavštine.
Nasledno pravo se bavi pitanjima nasleđivanja imovine – zaostavštine lica koje je preminulo. Postupak nasleđivanja pokreće sud po službenoj dužnosti ili lice sa pravnim interesom / naslednik. Postoje dva oblika nasleđivanja:
- Zakonsko – kada su naslednici bliski srodnici preminulog ( deca, unuci, roditelji, braća, sestre… ). Nasledno pravo predviđa da se nasleđuje po naslednim redovima i to tako da naslednici bližeg naslednog reda isključuju iz nasleđa naslednike daljeg naslednog reda.
- Testamentalno – slučaj kada je preminuli ostavilac sam odredio krug naslednika i rasporedio zaostavštinu, a kao naslednici se mogu pojaviti lica van kruga zakonskih naslednika, a koja su ostaviocu bila posebno draga ili je želeo njima da ostavi konkretnu stvar. Testamentom ne mora biti uključena celokupna zaostavština, a istim se neko lice može i isključiti iz kruga naslednika.
TESTAMENT
Testament (zaveštanje) je jednostrana, lična i opoziva izjava volje za to sposobnog lica (zaveštaoca) kojom ono raspoređuje svoju imovinu za slučaj smrti, u zakonom određenom obliku.
VRSTE ZAVEŠTANJA
1. Svojeručno zaveštanje
2. Pismeno zaveštanje pred svedocima
3. Sudsko zaveštanje
4. Konzularno zaveštanje
5. Međunarodno zaveštanje
6. Brodsko zaveštanje,
7. Vojno zaveštanje
8. Usmeno zaveštanje
9. Javnobeležničko zaveštanje
Zaveštanje može čuvati zaveštalac, advokat, testamentalni naslednik ili neko treće lice kome ga zaveštalac poveri na čuvanje. Takođe, zaveštalac može svojeručno zaveštanje, pismeno zaveštanje pred svedocima i sudsko zaveštanje deponovati (poveriti na čuvanje) nadležnom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu, a sud će o prijemu zaveštanja sačiniti zapisnik i zaveštanje staviti u zaseban omot koji će se zapečatiti i čuvati u sudu. Svakako, po pokretanju ostavinske rasprave, lica koja imaju saznanja da postoji zaveštanje dužna su da sudu to prijave i da ga predaju ukoliko je u njihovom posedu.
Zaveštalac uvek može u celini ili delimično opozvati zaveštanje. Opoziv se može izvršiti izričitom izjavom datom u bilo kom obliku u kome se može i sačiniti zaveštanje, kao i fizičkim uništenjem pismena od strane zaveštaoca. U situaciji kada je zaveštalac sačinio više zaveštanja, a kasnijim zaveštanjem izričito ne opoziva ranije, odredbe ranijeg zaveštanja će ostati na snazi samo ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg.
Izvor za testament: Otvorena vrata pravosudja