PARNIČNI POSTUPAK
Zakonom o parničnom postupku uređuju se pravila postupka za pružanje sudske pravne zaštite po kojima se postupa i odlučuje prilikom rešavanja građanskopravnih sporova iz ličnih, porodičnih, radnih, trgovačkih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom predviđena druga vrsta postupka. Građanski slučajevi predstavljaju raspravu između pojedinaca, ili pojedinaca i pravnih lica, kao stranaka u parnici, koju vode radi ostvarivanja ili zaštite pojedinačnih prava. S obzirom da u građanskim stvarima, sud ne pokreće postupak sam, potrebno je da ovlašćeno lice podnese akt za pokretanje sudskog postupka.
Parnični postupak se pokreće tužbom. Tužba se može podneti lično ili putem punomoćnika (advokata ili drugog lica) nadležnom sudu.
Stranke u parničnom postupku su tužilac i tuženi.
Tužilac je fizičko ili pravno lice koje tužbom pokreće parnični postupak.
Tuženi je fizičko ili pravno lice protiv kojeg je podneta tužba.
VRSTE PARNIČNOG POSTUPKA:
A. opšti parnični postupak
B. posebni parnični postupci:
1. Postupak u parnicama iz radnih odnosa
2. Postupak u parnicama povodom kolektivnih ugovora
3. Postupak u parnicama zbog smetanja državine
4. Izdavanje platnih naloga
5. Postupak u sporovima male vrednosti
6. Postupak u privrednim sporovima
7. Postupak u potrošačkim sporovima i sporovima radi zaštite prava po osnovu garancije i
8. Postupak za zaštitu kolektivnih prava i interesa građana.
C. posebni parnični postupci predviđeni Porodičnim zakonom: 1. Postupak u bračnom sporu, 2. Postupak u sporu o materinstvu i očinstvu, 3. Postupak u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, 4. Postupak u sporu za poništenje usvojenja, 5. Postupak u sporu za izdržavanje, 6. Postupak u sporu za zaštitu od nasilja u porodici
VANPARNIČNI POSTUPAK
Vanparnični postupak je regulisan Zakonom o vanparničnom postupku po kojem sudovi opšte nadležnosti postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim stvarima koje se po ovom ili drugom zakonu rešavaju u vanparničnom postupku.
Vanparnični postupak se može pokrenuti po predlogu predlagača ali i po službenoj dužnosti (lišenje poslovne sposobnosti, zadržavanje u neuropsihijatrijskoj ustanovi, produženje roditeljskog prava, raspravljanje zaostavštine).
Stranke u vanparničnom postupku su predlagač i protivnik predlagača.Predlagač je lice po čijem predlogu je postupak pokrenut i o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku.Protivnik predlagača je lice protiv koga je podnet predlog i prema kome se pravo ili pravni interes predlagača ostvaruje.
U vanparničnim stvarima usmenost nije propisana kao princip postupanja. Po zakonu, o zahtevima učesnika odlučuje se na osnovu rasprave samo kada je to izričito propisano, ili kada sud smatra da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili utvrđenja odlučnih činjenica ili celishodno iz drugih razloga. Jedan slučaj u kome odlučivanju obavezno prethodi rasprava na ročištu predstavljaju stambene stvari u kojima se rešava o stanarskom pravu ili o pojedinim ovlašćenjima koja čine to pravo.
Sve odluke vanparničnog suda imaju oblik rešenja.
Vrste postupaka
Uređenje ličnih stanja:
1. Lišenja poslovne sposobnosti
2. Zadržavanje u neuropsihijatrijskoj organizaciji
3. Proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti
Uređenje porodičnih odnosa:
1. Produženje roditeljskog prava
2. Lišenje i vraćanje roditeljskog prava
3. Davanje dozvole za stupanje u brak
Uređenje imovinskih odnosa:
1. Raspravljanje zaostavštine
2. Određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost
3. Uređenje upravljanja i korišćenja zajedničke stvari
4. Deoba zajedničke stvari ili imovine
5. Uređenje međe
6. Sudski depozit
7. Sastavljanje, čuvanje, potvrđivanje i poništavanje isprava
IZVRŠNI POSTUPAK
Izvršni postupak regulisan je Zakonom o izvršnom postupku. Odredbe Zakona o izvršnom postupku primenjuju se i na prinudno izvršenje odluke donesene u upravnom ili prekršajnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, kao i na obezbeđenje novčanog potraživanja o kome se odlučuje u upravnom ili prekršajnom postupku.
Stranke u izvršnom postupku su poverilac i dužnik.
Poverilac je lice koje je podnelo predlog za izvršenje i čije se potraživanje obezbeđuje.
Dužnik je lice protiv koga je podnet predlog za izvršenje i prema kome se postupak izvršenja ostvaruje.
Postupak izvršenja pokreće se predlogom za izvršenje na predlog poverioca. Uz predlog se podnosi pravnosnažna i izvršna isprava kojom je utvrđeno potraživanje poverioca (presuda, rešenje, sudsko poravnanje, verodostojna isprava – faktura, menica, obračun kamate, izvod iz poslovnih knjiga poverioca, ili odluka stranog suda). U predlogu za izvršenje moraju biti naznačeni: poverilac i dužnik, izvršna ili verodostojna isprava, obaveza dužnika, sredstvo i predmet izvršenja, kao i drugi podaci koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.
Odluke u izvršnom postupku sud donosi u vidu rešenja ili zaključaka. A izvršenje sprovodi sud ili javni izvršitelj.